Njihovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Postoje ljudi koji ne ostave trag samo rezultatima, nego ljudskošću, znanjem i generacijama koje su oblikovali. Jedan od takvih je naš Marino Beletić.
Prije početka proljetnog dijela sezone, nakon dugog i ispunjenog nogometnog puta, Marino Beletić otišao je u zasluženu mirovinu. U studenom je napunio 66 godina, a iza njega je više od četiri desetljeća predanog i posvećenog rada u nogometu.
Posljednjih nekoliko godina veliki doprinos dubrovačkom nogometu dao je održavanjem igrališta u Lapadu gdje je redovito i kvalitetno vodio brigu o terenu i klupskim prostorijama.
Prije početka sutrašnje utakmice na Lapadu, pripremili smo malu svečanost povodom njegova odlaska u mirovinu, kao zahvalu za sve ono što je Marino dao našem klubu i našem gradu.
Svoj put započeo je u Novigradu Istarskom, gdje je napravio prve nogometne korake. Njegov talent brzo je prepoznat, pa se priključio omladinskom pogonu splitskog Hajduka. Nakon posudbe u RNK Split, s Hajdukom potpisuje i profesionalni ugovor na četiri godine.
U sezoni 1981./82. dolazi u GOŠK Jug i postaje važan dio momčadi. Nažalost, njegova igračka karijera prerano je prekinuta krajem 1983. godine, nakon teške ozljede – loma noge u četvrtfinalu Kupa maršala Tita, u kojem je GOŠK Jug poražen 1:0. Pobjeda bi tada značila povijesni plasman u polufinale protiv Hajduka.
No, kraj igračke karijere bio je tek početak jedne druge priče.
Trenerski put Marina Beletića trajao je punih 40 godina. Kroz njegov rad prošle su generacije i generacije djece i mladih nogometaša. Bio je učitelj, mentor i uzor, ali prije svega – čovjek. Njegova predanost, strpljenje i ljubav prema nogometu ostavili su neizbrisiv trag u našem klubu i gradu.
Svatko tko je imao priliku raditi s njim zna koliko znači i kakav je trag ostavio. Jedno je sigurno – svatko će za njega imati samo riječi hvale.
Treneru, hvala vam na svemu što ste dali nogometu, našem klubu, mladim generacijama i kompletnom dubrovačkom nogometu. Želimo vam puno zdravlja, mira i lijepih trenutaka u zasluženoj mirovini.”
