Najstariji polaznik drugog ciklusa dubrovačkog Sveučilišta za treću životnu dob je gospar umirovljenik Ante Bilopavlović. Taj još uvijek čili starac ima čak 99 godina a umirovljeničke dane provodi u istodobnom pisanju čak dvije knjige te ukućanima, koliko može, pomaže u kući i u vrtu.
O tome zašto se upisao na Sveučilište za treću životnu dob kaže:
“Trenutačno pišem knjige o svom životu te o podrijetlu svojih roditelja. Na Sveučilište za treću dob upisao sam se kako bih naučio nešto novo. Otkrit ću vam da sam upisao kolegij informatičke pismenosti kako bih naučio i sebi olakšao pisanje na računalu, ali i da bih naučio pripremu knjiga za tisak. Želim naučiti kako da sve ispadne još bolje te kako popraviti greške. Ovaj sveučilišni program jest za osobe starije od 50 godina, ali poručujem svima kako nikad nije kasno i da treba stalno učiti.Jer, starost nije prepreka za učenje i aktivnost u svakom pogledu!”
Gospar Ante je inače umirovljeni policajac koji je u našem gradu bio šef policije duže od 20 godina.
Na upit što sad, nakon duge vremenske distance može reći kako mu je svojedobno bilo raditi kao policajac, spremno odgovara:
“Mogu reći da u svakom poslu sve ovisi o tome kako se postavite i odnosite prema građanima. Reći ću vam: osobu s kojom ste u kontaktu uvijek trebate gledati i prema njemu se odnositi kao čovjeku. Tako i sugrađani stječu o vama dojam kakav ste čovjek i kakav radnik, odnosno službenik, a ovisno o tome na kraju zaslužite pohvalu i nagradu ili ne. Inače sam u mirovini već punih 50 godina i još uvijek sam pokretan te rado, baš uvijek gledam nešto naučiti iz knjiga ili s TV-a. Kao umirovljenik, pored pisanja knjiga, pomažem po kući i u vrtu koji je na Batali i s ponosom mogu reći kako je taj vrt dosad već više puta u medijima prikazivan kao primjer urednog održavanja.”
Napisao i snimio: Ahmet KALAJDŽIĆ
