Goran Beš, branitelj i ratni vojni invalid Domovinskog rata, upozorio je nedavno na negativnu praksu brisanja parkirališnih mjesta za osobe s invaliditetom. Na društvenim mrežama je objavio kako se to dogodilo na parkingu Konzuma na lokaciji ‘pod dubom’.
Dubrovački dnevnik je prenio njegovu objavu i upozorio na problem, nakon čega nam se javilo više građana koji su kazali kako je nekoliko parkirališnih mjesta za osobe s invaliditetom uklonjeno na više lokacija.
Uklonjena mjesta na više lokacija
Tako navode kako je ispred Gimnazije Dubrovnik uklonjeno jedno parkirališno mjesto za osobe s invaliditetom. Navode i parking ispred Mercantea, kao i OTP banke u Gružu, gdje je postavljena rampa i kako parkirališnim mjestima za osobe s invaliditetom više ne mogu neometano prići.
Uz to, spominju i kako je Ulica Iva Vojnovića ostala bez tri parkirališna mjesta, gdje se sada radi na drvoredu. Također, upozoravaju i kako je na javnom parkiralištu u Cavtatu od ukupno tri, jedno mjesto ukinuto i stavljeno na raspolaganje taksistima. No, pritom navode kako bi preostala dva mjesta za osobe s invaliditetom bila sasvim dovoljna kad na njih ne bi parkirali vozači koji nemaju pravo tu parkirati. Dakle, koji nisu osobe s invaliditetom niti o njima skrbe.
I pristupačna parkirališna mjesta su uvjet za dozvole!
Osiguravanje parkirališnih mjesta za osobe s invaliditetom nije samo pitanje ljudskosti, empatije i inkluzije osoba s invaliditetom u društvo, nego je i pitanje zakonske obveze. U Hrvatskoj tako pristupačnost objekta osobama s invaliditetom može biti uvjet za izdavanje određenih dozvola. Kod građevina na koje se primjenjuju propisi o pristupačnosti, projekt mora zadovoljiti propisane zahtjeve, što može uključivati osiguravanje pristupačne komunikacije, ulaza, parkirališnih mjesta…
Tehnički propis o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti pristupačnost tretira kao dio temeljnog zahtjeva za građevinu – sigurnost i pristupačnost tijekom uporabe, bez čega je nemoguće ishoditi potrebe dozvole za rad.
Propis u članku 52. određuje kako na javnom parkiralištu i u javnoj garaži mora biti najmanje 5 posto pristupačnih parkirališnih mjesta, ali najmanje jedno. Nadalje propisuje kako uz građevinu ili u građevini iz propisane kategorije također mora biti 5 posto pristupačnih parkirališnih mjesta, ali najmanje jedno.
Osim broja mjesta, propisuje se i njihova izvedba. Primjerice, pristupačno mjesto mora biti smješteno najbliže pristupačnom ulazu u građevinu, a propisane su i minimalne dimenzije te način povezivanja s nogostupom
Novevski: Problem je slaba kontrola pa se parkira ‘tko stigne’
Naš sugrađanin Davor Novevski svjestan je kako je nedostatak parkirališnih mjesta uopće veliki problem s kojim se suočava Dubrovnik, što se dalje reflektira i na parkirališna mjesta za osobe s invaliditetom.
„Ne mogu govoriti u ime svih osoba s invaliditetom, ali onih nekoliko s kojima sam razgovarao, a pogotovo oni koji voze, dobro su svjesni kroničnog nedostatka parkirališnih mjesta na području Grada. U tom smislu i nije toliki problem ako se osobama s invaliditetom uzme jedno parking mjesto pa umjesto tri imaju dva. Problem je što se ta dva preostala toliko slabo kontroliraju da na njima parkira ‘tko stigne’“, upozorava Novevski dodavši kako je nekad to onih famoznih pet minuta, a nekad se radi o satima.
„Iz osobnog iskustva mogu reći da je situacija u Cavtatu manje-više u redu, komunalci izlaze po prijavi (ako im je unutar radnog vremena) dok na području Grada nemam baš tako dobra iskustva“, navodi Novevski koji rješenje problema, ili barem poboljšavanje situacije, vidi u češćim kontrolama policije i komunalnih redara, ali i višestruko većim novčanim kaznama od postojećih. Tada bi, kaže, ‘i dva parkirališna mjesta na nekom parkingu bila dovoljna, a ovako ih je i pet premalo’.
Kao još jedan problem navodi kvalitetu tih parkirališnih mjesta.
„Ponekad su ona tu samo ‘pro forme’ što znači da ih se postavlja na uzbrdice, nizbrdice, kosine ili bez iscrtanog pomoćnog dijela predviđenog za kolica ili neka druga pomagala za kretanje“, upozorava Novevski.
Pravobranitelj za OSI: To nije samo besplatno mjesto za parkiranje!
Dubrovački dnevnik kontaktirao je i Darija Jurišića, pravobranitelja za osobe s invaliditetom, koji je kazao kako se s ovim negativnim trendom susreću brojni gradovi diljem Hrvatske. A pristupačno parkirališno mjesto, često nazivano i invalidsko parkirališno mjesto, nije samo mjesto gdje bi osoba trebala parkirati, nego i neometano ući u vozilo, izaći iz vozila te doći do lokacije. Stoga upozorava na isto pitanje kao i Novevski – kvalitetu izvođenja tih parkiraličnih mjesta.
„Osim što su posebno označena, pristupačna parkirališna mjesta su po svojim gabaritima malo veća od klasičnih, kako bi osoba mogla u potpunosti otvoriti vrata vozila, neometano izaći iz vozila ako ima teškoću s hodanjem ili kako bi se mogao osigurati siguran i neometan transfer sa sjedala vozila u kolica. Neophodno je da postoje takva parkirališna mjesta, koja se onda i strateški pozicioniraju bliže ulazu i izlazu. To, naime, nije samo mjesto na kojem se može besplatno parkirati, nego bi ono trebalo omogućavati osobi s invaliditetom da što lakše izađe iz vozila i dođe do željene lokacije“, kazao je Jurišić.
Važan je broj, ali i kvaliteta
Dodao je i kako je od osobite važnosti da sami gradovi uređuju promet u mirovanju tako da vode računa o postojanju parkirališnih mjesta za osobe s invaliditetom, kako zbog poboljšanja pristupačnosti, tako i zbog poruke koju šalju ostalim subjektima.
„Nije dobra poruka ako se taj broj parkirnih mjesta smanjuje“, upozorio je.
Jurišić navodi kako je važno da se, pri izvođenju novih pristupačnih parkirališnih mjesta, poštuju tehnički propisi.
„Dakle, važno je da budu propisno označena, ali i da se osigura pojas koji omogućuje osobi da pristupi vozilu i da neometano izađe iz vozila. Ta mjesta moraju biti gabaritima veća od ostalih parkirališnih mjesta. Dakle, nije dovoljno samo po sebi da se ona izvode, nego je važna i njihova kvaliteta“, izjavio je Jurišić.
