HRT-ov serijal Fino i vino donosi priču o posvećenosti i ljubavi prema poslu, kao i tradiciji u suvremenom dobu. Ova epizoda donosi priču o uspjehu obiteljskih gospodarstava, a upravo jedan od pravim primjera je priča o poznatoj gostionici Tavrena Luka’s na Pelješcu, u uvali Kobaš.
Nikša Đuraš je ispričao priču o ovom mjestu.
“Naši stariji su imali težak život koji nije bio kao danas obilan, kao što se vidi na našem stolu. Sretan sam i ponosan što pripadam toj tradiciji i obitelji. Sve je krenulo od moje prabake Frane koja je nama prenijela kulinarske gene pa sve do moga djeda, majke i dunda. Mi smo plivali i kupali se ljeti, a moj djed je meni to prenio na jedan prekrasan način. Pokazao mi je kako da se nastavim ovdje igrati – čistiti ribu, mušule, školjke… Tako sam ja na najljepši mogući način naučio raditi misleći da se igram”, ispričao je Nikša Đuraš.
Dodao je kako su kulinarstvo, ribarstvo i poljoprivrreda u genima ljudi s juga.
“Oni su jednostavno uz pjesmu, sreću i zadovoljstvo, nakon teškog i napornog dana na moru i u polju, skupljali se i pjevali”, kazao je.
Kad je konoba nastala, prisjetio se kako nije imala neko posebno ime.
“Znalo se gdje se ide – išlo se u Kobaš ili pod jedan stari bor koji je tu bio. Poslije toga moj otac je to naslijedio i po njemu je dobila ime – Luka’s Taverna, a također i moj sin se zove Lukas”, otkrio je.
Počeci nautičkog turizma u uvali Kobaš krenuli su spontatno, priča Nikša.
“Ljudi su prolazili s jedrilicama i brodovima i namirisali bi miris krasnih srdela, kojih je nažalost danas sve manje, i tako bi jednostavno došli prijateljski. Po malo su moji shvatili kako može nastati ovo što je danas. Ja sam četvrta generacija u obiteljskoj tradiciji. Sebe ne mogu nazvati profesionalnim kuharom jer to sam naučio, ali to je jednostavno nama u krvi. Ljudi koji dođu na naš dom, kuhamo im kao što kuhamo sebi. Ta se emocija sigurno osjeti”, kazao je Nikša.
Katja Đuraš, Nikšina mama otkrila je kako je brudet, koji je naučila od svojih roditelja, posebno jelo.
“Taj recept obožavam i volim ga kuhati. On je jednostavan samo je važno imati frešku ribu. Gosti kada ga probaju ostanu iznenađeni i kažu kako se to stvarno kuhalo s dušom jer se to osjeti u hrani”, kazala je.
Nikša je kazao kako se ljudi povežu s ovim mjestom.
“Ono ima definitivno neku dobru energiju koji svi osjete. Najljepše je doći u Kobaš, a najteže je kad moramo poći, kao što mi zimi idemo u Dubrovnik i ovo sve malo utihne. Moja budućnost je ovdje i nema šanse da ja odavdje nestanem. Jednog dana svi ćemo nestati, ali mislim da je to to”, zaključio je Nikša Đuraš.
