Najmoćnija riječ ovog tjedna je ‘sidrenje’! Država je stvorila sustav koji u stvarnom životu ne pomaže nikome, ali moćno zvuči.
Kada djetetu morate kupiti sirup protiv kašlja, potpuno vam je svejedno što ispod bočice piše šuma povijesnih podataka i nekakva niža cijena iz prošlosti. Morate ga kupiti po cijeni koja je sada, jer dijete ne ozdravljuje od statistike nego od lijeka. Srećom, lijekovi na recept i oni koje nadoplaćujemo oslobođeni su ‘sidrenja’ jer njihove iznose ionako diktira HZZO. Neće valjda sami sebe sidriti. Što se kave ili šišanja tiče, ili ćeš ju piti u tom kafiću ili ideš u drugi ili piješ doma. Šišat ćeš se baš kod te frizerke ili nećeš. Sami odlučujemo bez obzira na beskorisni kupus s cjenikom na stvarima koje moramo, koliko god koštale i onima koje želimo ili ne želimo platiti. Isto je i ako moramo voziti, onda točimo koja god cijena goriva piše.
Urnebesno Ćorićevo sidrenje bez milosti maltretira male obrtnike. Svako jutro do osam sati frizeri, ugostitelji ili mehaničari moraju slati digitalne XML cjenike Ministarstvu gospodarstva kako bi birokrati u foteljama imali uvid u cijenu kave, flastera, šampona ili šišanja, bez obzira na to je li se što promijenilo ili nije. To je čisti administrativni show koji služi samo slanju lažne poruke narodu: ‘Evo, mi rješavamo probleme.’ A stvarnost? Stvarnost je ta da su veliki trgovački lanci i prije imali usidrene cijene namirnica, pa su i dalje nesmetano poskupljivali. Kako? Jednostavno bi promijenili količinu čokolade na polici. Preko noći sto grama postane devedeset grama s novim barkodom, sustav to prepozna kao novi proizvod i staro sidro više ne vrijedi. Rezultat za građane je nula koristi. Inspekcije, isto nula.
Kazne za obrtnike koji ne postave sidrene cijene ili zakasne ujutro, penju se od 3000 do čak 30 000 eura. Mali, ali veseli bonus državnoj blagajni. Veliki sustavi imaju IT stručnjake koji taj potpuno beskoristan sustav u čas rješavaju. Mali će biti u kaosu dok istovremeno nitko u sustavu ne primjećuje kada se na mamin ili bakin račun odjednom uplate milijuni eura od preprodaje plina ili čega god. Ova najnovija cjenovna umotvorina samo nastavlja slavni niz bisera iz zbirke našeg bivšeg ‘uspješnog’ ministra ekologije Ćorića (TĆ), koji nam je u Lici ostavio brda smeća, a u nasljeđe one legendarne savjete da u krizama jednostavno manje jedemo, zdravije je i još ćemo uštedjeti. Apsurd je potpun jer je vlada kao čarobni datum izabrala deseti rujan, trenutak kada je ljetno divljanje cijena u turističkim destinacijama već završilo. Ne treba ni spominjati kako su cijene, posebno nakon uvođenja eura, već sto puta skočile. Država je time zapravo samo blagoslovila dosadašnja poskupljenja.
Cijeli show sa sidrenjem samo pokazuje koliko smo kao društvo potpuno usidreni u općoj nesposobnosti. Pravosuđe je toliko sporo da poslovni i privatni sporovi godinama trunu po ladicama, zbog čega investitori bježe glavom bez obzira. Predmeti mijenjaju brojeve pa onda i godinu kraj broja, mijenjaju suce, neki su već otišli u mirovinu, jer sporovi traju po deset i petnaest godina. Neki čak i po dvadeset. Možete li vjerovati da sudski spor traje dvadeset godina? Valjda se čeka da akteri odu Gospodinu na istinu. Mnogi doista i odu. S druge strane, birokracija uporno traži ‘još jedan papir’ koji jednim klikom sama može izvaditi iz sustava. Na korupciju svih političkih elita Hrvati su već potpuno oguglali. Masla na glavi imaju svi, od lijevih do desnih, a običan narod bez debele veze za doktore, posao i neku dozvolu može samo sjediti, gledati taj cirkus i navijati za one koji su im manje mrski.
Za to vrijeme, broj uhljeba u svim lokalnim i državnim upravama te državnim poduzećima nesmetano buja bez ikakvog sidra. Oni su usidreni u mirnoj luci. Usidri Ćoriću državne i lokalne uprave, državna poduzeća i svakako sudove. Kako? Neka svako jutro u osam sati objave koliko je novih uhljeba zaposleno i koliko ih zapravo sjedi na šalterima i po uredima. Pred ulazom u zgradu ekran na kojem piše koliko ih je trenutačno na poslu, koliko su predmeta riješili u radnom vremenu jučer, pa tako svaki dan. Ovako, kad god dođete u neku instituciju, radi samo jedna šalteruša koja se još stigne i derati na vas, dok preostalih deset ureda zjapi prazno. Za njih nikakvi rokovi, kazne ni digitalni izvještaji ne vrijede. Uvedimo pred ulazom u sud ekrane s podacima koliko je ročišta, koliko je predmeta riješeno, kojom brzinom se zakazuju ročišta i koliko je predmeta taj dan promijenilo broj da bi išlo po novoj statistici. Kad je sidrenje već riječ tjedna, onda konačno usidrite svu tu lokalnu i državnu administraciju s punim opisom koliko je netko taj dan bio produktivan i koliko je predmeta riješio. Takvo ‘sidrenje’ značajno bi oporavilo državni proračun, ali i vjeru u sustav koja je sad na nuli. Kad se već sidri, usidrite ono što ima smisla. Ovako je sve to samo jedna velika predstava. S razlogom, jer ankete im ovih dana nisu jako naklonjene pa hitno treba stvari malo razbucati. Eto vas.
