“Veličina nije bitna“ intrigantni je naslov iza kojeg se krije naziv izložbe istarskog umjetnika Eugena Varzića koji je slikarstvo diplomirao na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
Na izložbi koja će u galeriji “Dulčič, Masle, Pulitika“ biti otvorena sve do 25.listopada predstavljeno je oko stotinu likovnih radova, od kojih su mnogi i minijaturnog formata- No, za sve je zajedničko da istražuju temu ljubavi – od osobne i intimne do univerzalne i duhovne.
Izložba je zapravo svojevrsni nastavak dugogodišnjeg prisustva istarskog slikara na likovnoj sceni Dubrovnika u kojem se, kako je priznao “osjeća kao doma, među svojima“ te je najavio i skoro održavanje većeg broja radionica tijekom zimskih mjeseci. Inače, Varzić je u našem gradu dosad sudjelovao na brojnim izložbama i kulturnim projektima, čime je ostvarena snažna umjetnička veza s gradom i njegovom likovnom publikom.
Nakon uvodnih riječi ravnatelja Umjetničke galerije Dubrovnik Tonka Smokvine, izložbu je otvorio slikarev prijatelj i kustos izložbe, povjesničar Vinicije Lupis. Recimo i to kako je kustosica izložbe za Umjetničku galeriju Dubrovnik Dora Lučić.
Lupis je za svog prijatelja rekao da je začudni slikar, a izložba koja se otvara je presjek svih njegovih likovnih faza. S druge strane, u popratnom tekstu dvojezičnog kataloga izložbe je zapisao: “Eugena Varzića prije svega odlikuje visoka likovna vrsnoća, maestralno vladanje likovnim tehnikama, stalno i uporno usavršavanje, te što je najvažnije za bravuroznu tehniku, uz svakodnevni uporni rad, sjedanje satima pred štafejalom i promišljajući kako i kamo dalje ići putevima umjetničkog traganja. Dubrovačka izložba sadrži jedan likovni presjek umjetnikovih faza i likovnih naplavina koje su započele jednom čudnovatom avanturom, a to je Nebesko nadahnuće tijekom slikanja None, suprugine None, sublimirajući raniji likovni ciklus “Noire“, uvodeći u likovni ciklus “Sve Su Ti Slike OK“, i konačno s ciklusom “Ma de“. Dubrovački odabir minijatura jest velika rekapitulacija jednog desetljeća vulkanske energije slikara Eugena, koji je svojim slikarstvom progovorio krikom istine o ratu u Ukrajini, epidemiji, smrti, izgubljenim generacijama, kraju zapadne civilizacije koju smo poznavali, i bolesti, ludosti, otuđenosti i strahovima“, naveo je Lupis te o sitnoslikarstvu Varzića dodao:
“Sitnoslikarstvo, svijet u malenome, svojevrsni je hortus conclusus životnih uspomena, sjećanja i htijenja u kojima se umjetnici skrivaju bježeći od vremena, kradljivca života – Kronisa – koji otima, trga životnu energiju u sumornoj svakodnevici ratova u kojima živimo. Barbari su davno prešli Dunav, pali su posljednji tornjevi na limesu i mi živimo u svojim provincijskim gradovima – čekajući barbare, ne znajući da smo odavno u suživotu s njima i da naša civilizacija posve nestaje. Ona Europa u kojoj smo se rodili, stasali i izborili se za svoju državu koje smo se jeftino odrekli, kao i civilizacijskih vrijednosti za koje su se naši preci stoljećima borili i krvarili- ta je Europa samo puki san, ona ne postoji… Ljubav je najveća i ostaje u Nadi da u metastaziranom svijetu Zapadne civilizacije ostavi tračak vedrine, vjere da život ide dalje i da tradicija naše civilizacije koju još baštinimo, neće nestati“.
