Stranka Centar uputila je priopćenje koje prenosimo u cijelosti.
U travnju prošle godine Mato Franković je na pitanje o jeftinijim avionskim kartama za stanovnike Dubrovačko-neretvanske županije odgovorio: „Upravo smo to dogovorili!” Godinu i pol kasnije ponovno u Saboru traži jeftinije karte Croatia Airlinesa. Gradska vijećnica Centra Viktorija Knežević podržala je zahtjev za pristupačnijim cijenama, ali i zatražila odgovor na jednostavno pitanje: što se dogodilo s već najavljenim dogovorom?
„Jesu li te povoljnije karte uopće poletjele ili još čekaju na pisti? Šalu na stranu, kada čovjek iz Dubrovnika mora u Zagreb liječniku, na posao ili ispit, avionska karta nije luksuz. A cijene su ponekad takve da bi čovjek pomislio kako putuje preko Atlantika”, istaknula je Knežević.
Upozorila je i na podatak iz službene evidencije Europske komisije prema kojem je država još 2022. godine za održavanje linije Dubrovnik–Zagreb izdvajala oko 6,2 milijuna eura godišnje, a pritom nije bila ugovorena ni najviša cijena karte ni posebna povlaštena tarifa za stanovnike.
„Dakle, milijunima eura osiguravali smo da avion leti, ali ne i da građani kojima je potreban mogu doći do karte po razumnoj cijeni. Je li danas drukčije? Što piše u sadašnjem ugovoru i što je bilo s obećanim povoljnijim kartama? Mislim da građani imaju pravo vidjeti taj ugovor i saznati što točno dobivaju za svoj novac”, poručila je Knežević.
Naglasila je kako je problem cijena karata samo dio mnogo šireg pitanja poslovanja Croatia Airlinesa, kompanije koja godinama bilježi gubitke i u koju država ponovno ulaže znatna sredstva.
„Vrijeme je da ozbiljno otvorimo pitanje temeljitog restrukturiranja Croatia Airlinesa, a ako održivog poslovnog modela nema, i njezina urednog gašenja. Naravno, uz prethodno osigurane zamjenske letove. Građani ne smiju ostati bez potrebne zračne povezanosti, ali ne možemo unedogled financirati kompaniju samo zato što je državna”, istaknula je.
Knežević smatra da Vlada mora javno pokazati koliko postojeći model košta, što građani za taj novac dobivaju i može li se potrebna zračna povezanost osigurati učinkovitije.
„Hrvatskoj trebaju pouzdane zračne veze, posebno za krajeve poput našega. Ali ne mora nužno imati državnu aviokompaniju kojoj je državni proračun stalna pista za prisilno slijetanje”, zaključila je Knežević.
