U Ogranku Lapad Dubrovačkih knjižnica u utorak, 13. listopada 2026. godine, održana je peta i završna stručna radionica u sklopu ciklusa „Izazovi odrastanja i sazrijevanja u suvremenom društvu“.
Završno predavanje bilo je posvećeno međuljudskim odnosima i prevenciji i razvoju nasilničkoga ponašanja kod djece i mladih. Geštalt-psihoterapeut i socijalni radnik Marko Grgurević podijelio je s dubrovačkom publikom višegodišnje iskustvo izravnog rada s djecom, adolescentima i obiteljima u sklopu ovog dvomjesečnog ciklusa namijenjenog roditeljima, odgojiteljima i prosvjetnim djelatnicima.
Uvodni dio predavanja bio je posvećen definiranju međuljudskih odnosa kao temelja svakoga društva i djetetova razvoja. Istaknuto je kako čovjek odrasta i oblikuje svoj identitet prvenstveno kroz komunikaciju s okolinom, pri čemu obitelj služi kao primarno emocionalno ogledalo. Posebno je naglašena opasnost od takozvanog „ekranizma“ – prekomjerne izloženosti digitalnoj tehnologiji u ranoj dobi. „Kada nema izravnog kontakta i zrcaljenja emocija između roditelja i djeteta, djeca doslovno zaostaju u razvoju. Ekran nudi ubrzan i umjetan sadržaj zbog kojeg dolazi do blokade amigdale, dijela mozga zaduženoga za procesuiranje emocija, pa se kod najmlađih razvijaju simptomi koji u potpunosti oponašaju autizam“, upozoreno je tijekom izlaganja.
Polaznici su upoznati s različitim oblicima agresivnoga ponašanja – fizičkim, verbalnim, pasivnim, reaktivnim i proaktivnim – te s mogućim uzrocima, od frustracije, umora i izloženosti nasilnim sadržajima do utjecaja alkohola, droga, naučenih obrazaca ponašanja i bioloških čimbenika. Istaknuto je da je agresivnost u ranoj i predškolskoj dobi, u određenoj mjeri, razvojno normalna, ali da odrasli moraju znati prepoznati kada je riječ o prolaznoj frustraciji, a kada o znakovima koji zahtijevaju stručnu podršku.
U nastavku predavanja detaljno je pojašnjeno kako različite razvojne, bihevioralne i obiteljske teškoće izravno utječu na pojavu i oblik agresivnog ponašanja kod djece i mladih, uz naglasak da agresija nije uvijek zlonamjerna, nego često predstavlja odraz nemoći ili disfunkcije živčanog sustava. Kod djece s poremećajem iz spektra autizma (PSA) agresija u pravilu nije izraz zle volje, nego oblik komunikacije i burna reakcija na osjetilno preopterećenje poput buke, jarkoga svjetla i gužve u razredu ili nenadanih promjena u rutini. S druge strane, kod ADHD-a radi se o neurološkom odstupanju koje narušava kontrolu impulsa, pa djeca zbog slabe tolerancije na frustraciju i ubrzanoga živčanoga sustava reagiraju naglom eksplozijom reaktivne agresije. Za razliku od njih, kod opozicijskog prkosnog poremećaja (OPP) prisutno je svjesno i opstruktivno ponašanje u kojem djeca stalno prkose autoritetima, odbijaju pravila i prebacuju krivnju na okolinu, dok poremećaj ophođenja predstavlja najteži oblik bihevioralnog narušavanja u adolescenciji, karakteriziran potpunim izostankom empatije, krađama, zlostavljanjem vršnjaka, bježanjem od kuće i vandalizmom. Također je naglašeno da obiteljska patologija, svjedočenje nasilju u domu te ovisnosti roditelja stvaraju kaos u djetetovoj glavi, pri čemu djeca internaliziraju nasilje kao prihvatljiv komunikacijski model.
Radi pravodobnog suzbijanja nasilničkog ponašanja i pružanja adekvatne podrške djetetu s teškoćama, na predavanju su istaknuti jasni i dosljedni koraci koje trebaju poduzeti roditelji, odgojno-obrazovne ustanove i zdravstveno-socijalni sustav. Prvi i najvažniji korak u trenutku sukoba jest deeskalacija kroz smirenost odrasle osobe. „Ako dijete urla, a vi odgovarate vikom, nećete ga umiriti – samo ćete zajedno urlati. Da bi se dijete smirilo, odrasla osoba mora prva spustiti glas, ostati smirena i pružiti osjećaj sigurnosti, jer izjave poput ‘vrati mu šakom’ ili ‘to je samo dječja igra’ nemaju učinka i samo pogoršavaju problem“, istaknuo je predavač. Kod djece s autizmom ili ADHD-om ključno je odmah smanjiti senzorni pritisak i izdvojiti ih iz bučnog okruženja. U sklopu individualnoga plana pomoći obavezno je uključivanje školskoga psihologa ili pedagoga, primjena kognitivno-bihevioralne terapije (KBT) radi kontrole bijesa te uključivanje u redovite sportske aktivnosti radi kanaliziranja motoričkog nemira.
Posebna pažnja posvećena je dinamici vršnjačkog nasilja i cyberbullyinga, pri čemu je Snapchat izdvojen kao jedna od najrizičnijih aplikacija među mladima zbog mogućnosti automatskog brisanja poruka i dijeljenja geolokacije u stvarnom vremenu. U slučaju uočavanja elektroničkog ili fizičkog nasilja obavezno je odmah obavijestiti školu, a kod težih oblika uključuju se dječji i adolescentni psihijatar, Obiteljski centar te Hrvatski zavod za socijalni rad i Policija putem aplikacije Red Button. Naglašeno je da usvojeni obiteljski obrasci uvelike oblikuju ponašanje: „Djeca iz nasilnih obitelji u visokom postotku i sama internaliziraju nasilje kao prihvatljiv komunikacijski model. Ipak, to stvara predispoziciju, ali ne određuje sudbinu – pravovremenim radom, podrškom i uvođenjem strukture taj se niz može prekinuti.“
Radionica je završila porukom o važnosti zdrave komunikacije, postavljanja granica, empatije i preuzimanja odgovornosti za vlastito ponašanje. Polaznici su dobili i praktične savjete o prepoznavanju znakova upozorenja, načinima reagiranja na sukobe te korisnim kontaktima stručnih službi.
Ciklus radionica „Izazovi odrastanja i sazrijevanja u suvremenom društvu” osmišljen je kako bi građanima približio teme mentalnoga zdravlja djece i mladih, potaknuo pravovremeno traženje stručne pomoći te doprinio kvalitetnijemu životu u zajednici.
Gdje potražiti pomoć?
Obiteljski centar – Područna služba Dubrovačko-neretvanska
Ulica Svetoga Križa 3, Dubrovnik
Tel.: 020 447 558
Mob.: 099 162 8796
E-mail: [email protected]
Poliklinika za zaštitu mentalnog zdravlja djece Opće bolnice Dubrovnik
Telefon za naručivanje: 020 431-582
dr. med. Bernarda Hajdić, subspecijalistica dječje i adolescentne psihijatrije
Telefon za naručivanje pacijenata: 020 431-791
